Porodični klub

Porodica je najvažnija podrška u rastu i razvoju svakog deteta, sastavljena je od članova od kojih svaki ima svoju ulogu na putu odrastanja deteta. Put promena društva, doneo je nove izazove u vaspitanju dece kao i promene u načinima kako da se nosimo sa istim

Cilj rada Porodičnog kluba je psihosocijalna podrška kako roditeljima tako I nihovoj deci u iznalaženju adekvatnih načina komunikacije, medjusobnog razumevanja i unapređivanju njihovih odnosa. Aktvnosti su usmerene ka unapređivanju odnosa u porodici zasnovanih na poverenju i poštovanjuu kojima se razvija samodisciplina, samokontrola i saosećanja kod dece.

Ako je cilj vaspitanja da se dete osamostali i postane odgovorni građanin koji brine o sebi, drugima i svetu u kome živi, roditeljima se daje podrška da svoje dete tokom odrastanja vide kao subjekt socijalizacije, kao aktivno i odgovorno, s pravom i kapacitetom da aktivno učestvuju u svom odrastanju. A detetu su potrebni roditelji koji su jasni, određeni, otvoreni da saslušaju, imaju poverenja u svoje dete, ali i spremni da postave granice i pravila i da ih se pridržavaju.

Aktivnosti u Porodičnom klubu će se odvijati u formi grupnog rada i to paralelno sa roditeljima I njihovom decom/mladima. Planirano je da se i sa roditeljima i decom radi po ravojnim fazama: roditelji dece predškolskog uzrasta I njihova deca,  roditelji dece ranog osnovno školskog uzrasta I njihova deca; roditelji dece starijeg osnovno školskog uzrasta I njihova deca; roditelji srednjoškolaca i srednjoškolci, roditelji starijih adolescenata i adolescenti.

Aktivnostima ovog kluba obuhvaćene su sledeće ciljne grupe:

• Roditelji dece predškolskog uzrasta i njihova deca
• Roditelji dece osnovno školskog uzrasta i njihova deca
• Roditelji dece adolescenata i mladi

Rad sa roditeljima treba da im omogućiti uspešnije nošenje kako sa razvojnim potrebama i problemima dece u predškolskom, predadolescentnom i adolescentnom periodu. Roditelji kroz ovaj program mogu da nauče kako da prepoznaju potrebe dece, adekvatno na njih reaguju, kako da se nose sa svojim jakim emocijama koje ih ponekad preplavljuju, a i kako da reaguju u različitim situacijama prema deci. Roditelji kroz radionicarski rad mogu da razviju ili unaprede svoje veštine  roditeljstva, kao sto su: konstruktivno resavanje sukoba i razvijanje pozitivne komunikacije  sa decom,  efikasno postavljanje granica detetovom ponašanju, uspešno nošenje sa sopstvenim i besom deteta, veštinu  kontrole i nadzora nad detetom, efikasno nagradjivanje i stimulisanje detetovog prosocijalnog ponasanja itd.

Dileme i izazovi u roditeljstvu koje će se prorađivati u programu:

Kakvo želim da bude moje dete dok odrasta i kad odraste? Kako da detetu pokažem ljubav, a da pri tome pred njega postavljam jasne zahteve u skladu sa njegovim uzrastom i sposobnostima? Kako da detetu pokažemo da ga volimo i kada nas preplave emocije (ljutnja, bes, razočarenje, nemoć…), Kako da zajedno sa detetom postavimo jasne granice, pravila i definišemo strukturu koje ću se pridržavati bez obzira na to šta se dešava? Kako biti fleksbilan (i menjati se kako se naša deca menjaju sa uzrastom) , a ujedno i odlučan i određen? Kako da naučimo da razumemo šta dete može, misli i želi? Kako da se stavimo u njegovu poziciju? Kako da naučimo da imamo realna očekivanja od deteta i da se ne ljutimo kada dete ne može ili ne želi ono što mi hoćemo ili mislimo da treba da se uradi? Kako da suočeni sa svakodnevnim izazovima ostanemo privrženi svojim ciljevima za dete? Kako da svakodnevno pokazujemo detetu da ga volimo, a da ne odustajemo od pravila i strukture? Kako da svakodnevno imamo razumevanja za dete, njegove misli, osećanja i potreba? Kako da ostanemo privrženi svim svojim vrednostima i kada nam se čini da gubimo kontrolu i da nas dete izvodi iz takta? Kako da ne zaboravimo i zapostavimo sopstvene potrebe?

Rad sa mlađom decom – Deca u pedškolskom periodu , razvojno pripadaju grupi u kojoj je jedna od glavnih karakteristika razvijanje sopstvene inicijative. Roditelji polako počinju da imaju sve veća očekivanja od svojih mališana ali isto tako umeju i da ih sputavaju u njihovim iskazivanjima i radnjama. Ukoliko se inicijativa i entuzijazam deteta u ovom stadijumu stalno koče, dete razvija osećaj malodušnosti, očaja, krivice te dete biva inhibirano. Ukoliko se dete pospešuje u iniciranju druženja, igre, otkrivanju sveta oko sebe, dobijamo jedno veselo, stabilno dete sposobno da uspostavi sve trajnije i čvršće odnose sa vršnjacima i koje postepeno počinje da izlazi iz okvira najuže porodice.Takođe, ova faza je značajna i zbog uspostavljanja savesti. Glavna aktivnost u ovoj fazi razvoja je igra, kroz koju dete demonstrira svoje razumevanje uloga odraslih. Koristeći psihodramsku „igru“ kao sredstvo uvida i promena, dolazimo do novih rešenja i načina funkcionisanja, prihvatljivih kako za dete tako i za roditelje i društvo.

Za decu koja kreću u školu i decu rano školskog uzrasta jeste važno to ,da se ona susreću sa velikim brojem obaveza koje trebaju ispuniti, kao i izazovima i zahtevima koje postavljaju vršnjaci. Delimičan ili potpuni neuspeh u školi, neuspešnost u odvajanju od porodice ili neprihvaćenost od strane vršnjaka dovode do osećanja inferiornosti. Ukoliko dete napravi veze sa vršnjacima, marljivošću i trudom uspe da se izbori sa zahtevima škole i društva, dete postaje spremno da se suoči sa predstojećim fazama razvoja koje ga očekuju. Ovo je vrlo značajna faza, posmatrano i sa društvenog, socijalnog razvoja jedinke, kao i sa psihološkog razvoja individualnog bića. Kako će se dete izboriti sa novonastalim obavezama, kako će ga društvo prihvatiti, kako će roditelji reagovati u širokom spektru različitih situacija koje škola i obaveze donose, kako će dete sve to doživeti i preživeti  u mnogome zavisi i od predhodnih faza razvoja ali i od naše brzine reagovanja u pružanju adekvatne i  pravovremene pomoći. Cilj nam je da prepoznamo procese koji se dešavaju u detetu i da na što adekvatniji način pomognemo.

Rad sa mladima – U radu sa mladima će se pružati podrška u snalaženju u  periodu koji karakterišu velike psihičke promene, dileme i pitanja na polju mišljenja, seksualnosti, odnosa prema autoritetu, pitanje zavisnosti/nezavisnosti i odnos prema vršnjacima. U periodu puberteta i adolescencije  kod mladih dolazi do raznih promena, usložnjavanju se izazovi sa kojima se susreću: početak  puberteta, vršnjački odnosi, odluke o daljem obrazovanju i opredeljenju za profesionalno usavršavanje. Postavljanje ličnih zahteva poput „moram da budem prihvaćen/a“, kao i onih od strane porodice „moraš da budeš uspešan/na“, vršnjačke grupe „moraš da poštuješ naša pravila da bi bio/la deo nas“ su izazovi sa kojima se susreću deca u ovom uzrastu. Ukoliko se u ovom periodu deca podučavaju/usmeravaju kako da budu samostalna, da prihvate sebe i druge, prepoznaju sopstvene i tuđe emocije, razumeju svoja i tuđa reakcije i ponašanja, imaće razvijeno samopoštovanje, samopouzdanje i preuzimaće odgvornost za sopstvene odluke i ponašanje. Obzirom da kod mladih dolazi do fizičkih, psiholoških i emocionalnih promena ovaj period predstavlja kriznu fazu razvoja važno da se deca upoznaju sa promenama i načinima na koji se nose sa njima kako bi sprečili da kriza ne postane problem i tako pređe i u narednu fazu razvoja. Kroz rad u grupi mladi zadovoljavaju svoju potrebu za pripadanjem, međusobnim prepoznavanjem i za vršnjačkom podrškom.Koristiće se interaktivni način rada, gde će deca i mladi moći kroz akciju i igru da lakše otvaraju nove kanale komunikacije i razvoju spontanosti i kreativnosti.

Planirano je 10 radionica za svaku navedenu grupu.

Više informacija o prijavi i samom programu možete dobiti putem imejla educentar18@gmail.com